Knjige o odgoju – trebaju li vam?

Od kada sam postala mama, u dobroj sam mjeri promijenila literaturu koju čitam – knjige o odgoju svakako su dio te promjene. Daleko od toga, ostale su tu i stare navike, želje i interesi, ali uz manjak vremena orijentirala sam se više na onu tematiku koja mi je trenutko potrebnija. I dalje ja posegnem za fantasy romanima ili ljubićima, onako za dušu, ali ako ću iskreno, najviše od svega čitam slikovnice. Ponekad ne baš svojom voljom, ali s velikom ljubavlju u svakom slučaju. Osim što svaki dan pročitam o dogodovštinama Pepe, Zlatokose i Petra Pana, često pokušavam u svoj raspored staviti i tih nekoliko minuta u danu za čitanje sebi za dušu. A odnedavno i nešto za svoje srce.

Naime, uz sve navedeno pokušavam ubaciti i čitanje literature o odgoju. Jednom sam slušala podcast edukatora za odgoj, psihologa, koji je rekao nekoliko rečenica koje sam zapamtila za sva vremena. „Problem Balkana, a i šireg svijeta je taj što mislimo da se rađamo kao roditelji. Zapitajte se koliko knjiga o odgoju imate ili ste pročitali? Zašto mislite da za sve u životu moramo učiti, a ovaj posao, koji je daleko najvažniji na svijetu, svi znamo raditi?“

I doista, šokirano sam razmišljala.

Poći ću od sebe.

Zašto knjige o odgoju – pa ne uči se roditeljstvo iz knjiga

Pazi sad: Ja sam završila fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije. Koliko sam sati u svoju struku uložila tijekom pet godina studiranja? Desetine sati seminara i edukacija na poslu, pročitanih knjiga o kemiji da im ne znam broj, sati i sati eksperimenata u laboratoriju, stotine pročitanih stručnih radova i tekstova. I sve to samo zato da budem stručnjak u svom poslu. U svojoj profesiji. Da ne radim greške, jer ono – mogla bih zeznuti kemikalije, epruvete, tikvice ili rezultate.

A pazi sad. Trudna sam. Pročitala sam dvije knjige o trudnoći. Rodila sam. Pročitala sam ja i dvije knjige koje su obuhvatile sve o tim čudesnim tjednima koji slijede i što očekivati u njima. I to je to. Ja sam roditelj. Pročitala sam četiri knjige. Od toga dvije o fetusu. I tome kako se nositi sa žgaravicom i dojenjem. Koliki sam samo stručnjak sigurno postala. 

Ali to je manje bitno, pa znam valjda kako su odgajali mene. Znam kako se to treba raditi, zar ne? Da bi bio roditelj, ne moraš biti stručnjak. Jer što može poći po zlu? Mogla bih samo zeznuti svoje dijete, jedno malo ljudsko biće za koje sam odgovorna. Zvuči malo zastrašujuće, kad staviš ovako na papir, da sam više sati uložila u baratanje staklenim posuđem nego u vlastito dijete.

Koje knjige o odgoju čitati?

Sama sa sobom sam riješila da neće biti na odmet pročitati povremeno nešto o odgoju. Nitko ne kaže da se odgoj ili roditeljstvo može (ili mora) temeljiti samo na priručnicima i knjigama, ali knjige o odgoju mogu nam u dobroj mjeri mogu dati jasne smjernice i alate za razumijevanje i nošenje sa izazovima, a Bog nam je svjedok, da toga s djecom svih uzrasta ima i više nego dovoljno.

Ja ću se sada osvrnuti na četiri knjige koje su meni pomogle i promijenile pogled na mnoge probleme na koje sam nailazila i s kojima sam se nosila, a koje bih preporučila za čitanje svakoj novopečenoj mami, ali i mami općenito.

Jesper Juul – (inače blago među autorima sa savjetima o odgoju) – 2 knjige! Kako s ljubavlju reći ne i Granice, blizina, poštovanje – Naklada Harfa

Čitajući konkretna dva naslova, dobila sam jasne alate za nošenje sa izazovnim ponašanjima. Prihvatila sam činjenicu da je sasvim ok da moje dijete plače, negoduje, ljuti se ili se razočara kada nešto ne smije. Ja nisam tu da ga zaštitim od svake neugodne emocije, nego da mu postavim jasne granice, da ga vodim i naučim da se nosi s time. U redu je da postavljam granice, dok god to radim na jasan, nježan i prisutan način.

Dječji mozak objašnjen roditeljima, dr. Alvaro Bilbao, naklada PULS

Dobila sam objašnjenja i smjernice za razumijevanje razvoja dječjeg mozga, kao i prihvaćanje ponašanja i potreba djece u određenim situacijama. Naučila sam prihvatiti  da izazovna ponašanja kod moje djece ne postoje zato jer mi žele pokvariti dan, jer su zločesta ili manipulatorska. Baš naprotiv. Naučila sam da njihov mozak razvojno ne može prijeći neke granice kao mi odrasli. Ne može kontrolirati emocije, i da sam zato tu ja da ih u tome vodim i naučim.

Ne baš savršena mama, Sarah Turner, naklada PULS

Ne toliko stručna, koliko potrebna literatura. Mama piše o stvarnim događajima na svom roditeljskom putu sa dvoje djece. Toliko iskreno, ogoljeno i humoristično da je jednostavno nemoguće ne poistovjetiti se s njom. Za što smatram da je izrazito bitno, da mlade mame i sve koji se nađu u situaciji za koju misle da je teška ili naizgled bezizlazna, da shvate da je svima tako. Svi mi pokušavamo plivati protiv struje i snalazimo se svakako i nikako i kako god umijemo. Čitajući ju naučila sam da se život sastoji od kako lijepih tako i ružnih trenutaka. Da će biti i da je prokleto teško ponekad biti roditelj, ali da vrijedi svake sekunde. Naučit ću padati i dizati se i sve će mi to postati normalno. Nije jednostavno biti odgovoran za druga ljudska bića, kad još i o sebi učiš. I zato je prekrasan onaj dio koji ljudi često i ne pokazuju, onaj stvarni dio života. Naučila sam da ga prihvatim i plovim uz struju, a ne protiv nje.

I za kraj, svaka mama i svaki tata, zna najbolje za svoje dijete. Već činjenica da čitaš knjige o odgoju pokazuje da želiš raditi na sebi. Naši su roditelji radili najbolje kako su znali. I njihovi prije njih. Svako vrijeme nosi svoje izazove i prilike. Ovo je naše vrijeme, iskoristimo ga najbolje što možemo, uzmimo sve što valja i dajmo svojoj djeci najbolje od svakog vremena! Ona to svakako zaslužuju!