Volja – hrvatski roman o borbi s depresijom

Svaka je knjiga napisana s nekim razlogom. Neke su tu da zabave, neke su tu da nas nešto nauče, neke su tu da se nešto ne zaboravi, ali svaka je tu da ispriča neku priču. Volja je roman o borbi s depresijom, napisana je da potakne priču i to ima kao jasan cilj. Nije ju jednostavno čitati, vjerujte da ju nije bilo jednostavno niti napisati, ali Volja je odradila i dalje odrađuje ono što je trebala. Potiče na pričanje koje nekoga može spasiti. Može spasiti vas ili nekoga do koga vam je stalo. Zamislite. Jedna obična knjiga može to napraviti…

Roman o borbi s depresijom

Dajana, čiju priču pratimo u Volji bori se sa stvarima s kojima se svi borimo. Na žalost, skoro je sigurno da ćete u njoj prepoznati sebe ili nekoga iz vašeg života.

Dajana se bori s depresijom koja joj toliko izmuči tijelo i dušu da samo želi da sve prestane. Iako njena okolina ne vidi neki opravdani razlog zbog kojeg bi ona o sebi mislila to što misli, iako će mnogi pomisliti da “bezveze drami”, iako je ona uvijek ona nasmijana osoba u čijoj se blizini svatko osjeća ugodno, i iako bi joj mnogi rekli da se samo mora trgnuti i biti zahvalna na svemu što ima i što može, Dajanu njena glava dovodi do ruba.

Ta njena bol je stvarna, ono što sluša od okoline kroz taj period je stvarno i ono do čega to sve dovede, na žalost, isto je stvarno.

Zašto je Volja knjiga koju svatko treba pročitati? 

Svatko tko nas poznaje, zna da o svojim knjigama ovako ne pričamo. Ne hvalimo ih na sva zvona i često umanjujemo ono što one jesu. Kod Volje bi to moralo biti drugačije. Koliko god to prepotentno zvučalo jer smo ju mi pisale, Volja je knjiga koju bi svatko trebao pročitati.

Volja je roman. Nije stručna knjiga. To je najobičniji stvarni život u kojem ima smijeha, zabave, tuge, živciranja, odlazaka u školu, odlazaka na posao, prijateljstva, ljubavi, samoće… Volja nije stručna literatura, nego je knjiga koju ćete spomenuti na kavi. I to možda pokrene razgovor. Možda vam se otvore ljudi s kojima ste okruženi, a pojma niste imali s čime se bore.

Mi smo proučile mnogo stručne literature, razgovarale sa stručnjacima, razgovarale s osobama koje su prošle ili prolaze ono što prolazi Dajana i skupile to u priču s kojom se svatko može povezati.

Možda se povežete s Dajanom, možda se povežete s nekime tko joj je pomogao, a možda se povežete s likovima koji nisu mislili ništa loše, ali nisu mogli razumijeti koliko je to teško. Ali u svakom slučaju to povezivanje vodi razgovoru. Bilo da taj razgovor treba vama ili nekome treba hrabrosti da vas zamoli za pomoć. A vjerujte za to treba hrabrosti.

Iako to nitko od nas to ne želi – ovo je knjiga za mlade

Često se kod tema depresije, tjeskobe, anksioznosti ili samoubojstva izbjegava uključiti mlade. I to je pogrešno. Ove se stvari mogu dogoditi svima i što će se više poticati otvoreni razgovor to će manje teško biti priznati da se s takvim stvarima boriš. A samo je to potrebno. Stvoriti okruženje u kojem je u redu potražiti pomoć. 

Kako znamo što Volja može? 

Ako nikada više ništa ne napišemo, ako nikada više niti jedna naša knjiga ne izađe van, ako nam se ne ispune svi planovi koje smo si zamislile i ako nikada više nitko ne pročita neku našu knjigu, to će sve biti u redu zbog jednog od komentara kojeg smo dobile nakon što je Volja izašla van.

Javila nam se jedna mama da nam se zahvali…

Učinilo joj se da njena kćer prolazi neki teški period, a njena kćer voli čitati. Nakon što je kćer pročitala Volju, željela je s mamom pričati o tome. Ispalo je da joj je bilo lakše pokrenuti razgovor o knjizi, nego o tome o čemu knjiga je. Rekla joj je da joj je teško, da ju boli, da ne želi da se brine i da nije znala kako da o tome priča jer ju je bilo strah da će ju povrijediti. I počele su pričati…

Zamislite. Jedna obična knjiga može to napraviti…