Serijal hrvatskih romana

Kad čuješ riječ serijal, ponekad sa strepnjom uzimaš knjigu jer nisi sigurna što te čeka? Pogotovo serijal hrvatskih romana. Serijal zvuči jako puno. I super ako je to “jako puno” dobro. Ali obično se razvuče do mjere da kada si na sredini serijala više pisac i nema baš puno za reći. Imaš osjećaj da je mogao stati na prethodnoj knjizi i samo čekaš da sve završiš. Pogotovo ako si tip koji ne ostavlja na pola pročitano pa što god to bilo.

Kada u taj kontekst još dodaš i riječi “hrvatski roman” s radnjom u Hrvatskoj, s pravom se zabrineš vrijedi li ga uopće kretati čitati. U tom slučaju imamo super vijest za tebe. Nemaš straha jer ovakav serijal je nešto što ćeš zapravo htjeti pročitati zato što je prilično drugačiji.

Zašto čitamo serijale romana?

Koliko često imamo priliku čitati serijal romana o današnjici?  O načinu života kojim živimo, o gradovima kojima prolazimo, problemima s kojima se nosimo i o običajima koji nas okružuju? Vrlo je teško pronaći roman s kojim se možeš poistovjetiti, a kada su takvi romani u brojki od pet komada, znaš da mora biti obuhvaćeno i ono nešto što ti proživljavaš.

Čitatelji i izdavači zapravo vole serijale, pod uvjetom da su dobri, podrazumijeva se. Zašto? Iz jednostavnog razloga – sigurno će ih biti više, a čitatelji koji čitaju serijale obično pročitaju cijeli serijal. Mi smo pak odabrale serijal hrvatskih romana jer nam daje prostor da pišemo o svemu o čemu želimo govoriti, ali htjele smo to napraviti malo drugačije.

Drugačiji serijal hrvatskih romana – ŽIVOT

Naš je serijal zanimljiv zato što se svaka knjiga može čitati zasebno. One su i dalje serijal i dalje su povezane, ali svaka može stajati potpuno sama. Dakle, nije potrebno čitati redom, nije potrebno čak ni pročitati prethodne ili uopće i jednu iz serijala prije nego počneš čitati onu knjigu koja obrađuje temu koja tebe zanima. Možeš čitati četvrtu pa tek onda prvu, i sve to bez druge i treće. Mislim možeš čitati četvrtu kad ju napišemo, ali kužiš šta hoćemo reći. Tematski su ne povezane, ali su glavni likovi isti, te se čitanjem svih naslova iz serijala dobije bolji i detaljniji dojam, više se upoznaju likovi i njihove karakteristike.

Zašto ih nismo željele smjestiti u tamo neke Amerike?

Jedan od najdražih komentara na Želju -prvi roman iz serijala je da “svako vrijeme rađa svoje pisce, kako bi o njemu pisali i sve zabilježili. Kako ono dobro tako i ono loše, a naše vrijeme je rodilo vas“. Komentar koji je pogodio u sridu, jer smo upravo to željele. Da se ovo naše vrijeme prepozna u čitanju naših rečenica. Stvarne priče se čine opipljive, pitke za čitanje, utješne jer nisi sam i pune nade, jer se čini da i ti možeš nadvladati sve kao i naše junakinje.

Pišući o našem vremenu ostavljamo pisani trag i o svemu lijepom. O našim ljudima, običajima, krajolicima i prirodi. Iako nam je sve to blisko i poznato, potpuno je drugačiji osjećaj kada čitaš o ulicama svoga grada, zidinama i zgradama kraj kojih prođeš svaki dan jer su tebi tako poznate i obične. Kada shvatiš koliko su posebne i važne drugima i to toliko da stoje u knjizi. Ima toliko toga što uzimamo zdravo za gotovo, što je nama obično i normalno, a ima vrijednost koju je baš lijepo, i u krajnjoj liniji potrebno osvijestiti. Samo zato što je “naše” nije ništa manje vrijedno i bitno od bilo čega drugoga što je amerikanizirano.

Niti će tema niti knjiga biti popularnija jer smo ju smjestili u Boston, London ili neki treći veliki grad. Naši gradovi s punim pravom mogu i moraju stajati uz bok tih velikih, i već stotine puta opisanih i opjevanih. To ćemo postići time da naši pisci pišu o njima, a naši čitatelji čitaju o njima. Tako ćemo ih zajedno napraviti velikima, vječnima i vrijednima, kao što i jesu. Zato ne zazirite od knjiga čija se radnja događa u Hrvatskoj, jer ni jedna druga vam ne može biti bliskija. Dajte im priliku, možda se iznenadite, možda se i zaljubite u njih. Pogotovo u neki serijal hrvatskih romana 🙂