Zašto kupovati slikovnice?

Kada je riječ o slikovnicama, svi vrlo dobro znamo zašto ih je važno čitati, ali ovdje ćemo malo o tome zašto kupovati slikovnice i zašto ih je važno posjedovati. Nema dugo smo naišle na podatak da do svoje pete godine djeca iz vaših usta čuju 296.660 riječi ukoliko čitate svaki dan. Usporedbe radi, ukoliko čitate 1 do 2 puta tjedno do pete će godine čuti 63.570 riječi. Dakle skoro pet puta manje! Zamislite samo što takav broj može napraviti s vokabularom vaše djece? S njihovim načinom razmišljanja, igre ili maštanja? E sada, ako ste i inače knjigoljubac, nije potrebno napominjati te svari, prirodno će vam doći da uzmete knjigu za mališane i uvedete ih u taj svijet mašte. Međutim ako niste jedan od onih koji krate vrijeme čitajući, a želite svojoj djeci djetinjstvo bogato maštom, možda naš prijedlog pomogne ili olakša vam posao.

Zašto je za djecu super da su učlanjeni u knjižnicu?

Pod prvo, svakako je najjednostavnije i najjefitnije. Apsolutno najljepši dar koji im možete dati. Ogroman izbor, stručna pomoć i ideje čitati, kada sam nemaš ideju. Danas su knjižnice u korak s izdavačima i zapravo je vrlo vjerojatno da će nabaviti i one najnovije naslove čim izađu. U tom slučaju imajte samo u glavi obavezu na pravovremeno posuđivanje i vraćanje knjiga.

Kod nas je taj pristup bio odličan za uvesti ga u svijet knjiga. Večer prije bi se dogovorili o čemu želi čitati, što ga sada zanima ili o čemu želi znati više. Najljepša stvar je zapravo bila u tom što je shvatio da postoji knjiga o apsolutno svemu što ga zanima. On bi sam došao do knjižničara i tražio knjigu o dinosaurima ili zastavama. Išao je u knjižnicu kao u neki poseban i magičan svijet u kojem će naći odgovor na svako svoje pitanje. I ako se mene pita, a kao mamu me se pita, moj posao knjigoljupca je ovdje završen. Dok je živ ta će ga navika vjerojatno pratiti. Usadili smo ljubav prema knjizi i pričama. Posijali sjeme interesa i sada ga samo treba zalijevati.

Zašto kupovati slikovnice?

Malo skuplji sport od gore navedenog, ali vrijedi svakog centa. Na početku smo kupovai što se meni svidjelo, ali kako je počeo shvaćati i imati svoje interese, taj se način promjenio. On odabire što želi. Često nam se dogodi da nakon posuđene knjige u knjižnici kaže „Mama, ja bi da kupiš ovu knjigu.“ Prvo sam reagirala: “zašto pa sad smo ju pročitali? I osim toga, to uopće nije bila knjiga koju JA mislim da trebamo imati.” A pazi odgovora: „ zato što je toliko posebna da ju želim čitati kad god je se sjetim“. Gledam u njega i mislim si pa predivno. I naravno, mi sad tako kupujemo knjige. One koje želi opet čitati, za koje želi da su mu dostupne. Naučio je da knjige vraćamo, shvatio je da neke njemu vrijede više i da se nekima želi vraćati. A upravo to je nešto što sam ga htjela naučiti. Nešto što treba njegovati.

Nisu to samo knjige – slikovnice su uspomene

Treba im podastrijeti izbor, izložiti ih knjigama, omogućiti im pristup i na taj će se način zaljubiti u to.  Hodat će pored njih. Jest će pored njih. Ići će spavati pored njih. Kako onda nebi poželjeli da virnu u njih? Pokazati im da su tamo na njihovoj polici iznad kreveta ili pokraj mekane fotelje. Šarene i privlačne, spremne za istraživanje. Zavalite se i vi u njihov kutak s mekanom foteljom i malenom lampom. Kada vide da nešto proučavate, zanimat će i njih. Samim time ćete ih potaknuti da listaju knjige, dodiruju, gledaju i zainteresiraju se, a u konačnici pozovu i nas sa sobom u tu igru i na to putovanje.

Kad sam bila mala, kod bake sam s njom listala kolekciju Walt Disney slikovnica. Izdanje od četiri knjige (mislim da su ih tada svi imali), a moj tata i stric su ih čitali dok su bili mali. Debele u debelim koricama i bojama; plava, crvena, narančasta i zelena. Plava se zvala Svijet mašte i sadržavala bajke. Ta mi je bila najdraža. Toliko su mi ostale upečatljive ilustracije poznatih bajki, da apsolutno ni dan danas ne prihvaćam ni jedne druge. Čitam Trnoružicu, Pinokia ili Dumba, a pred očima su mi slike iz plave knjige. Daleko od toga da su one bile prve koje sam tada vidjela i jedine koje sam znala, ali ono što sam zapravo upamtila je uspomena. Uspomena na baku i na osjećaj koji sam imala dok sam ih sa njom sto puta prolistavala. Dan danas kad ih otvorim i čitam i gledam, osjećam se kao da sam opet ona mala djevojčica u bakinom krilu i s knjigom koja miriše po njoj.

I zašto kupovati slikovnice? Zato što kupovina knjiga ima jedan veliki zadatak čija je vrijednost ne procjenjiva: Naučiti ih da je svijet mašte na dohvat ruke, samo se moraju sjetiti otvoriti ga. A kada urone u njega, sve uspomene i posebni trenuci koje ste proveli s njima uz njih, isplivat će na površinu.

Provjerite više ovakvih tema ovdje, a ako vas zanima neka tema koji mi možemo istražiti, slobodno nam se javite.